← RazmišljanjaRoditeljstvo i vrijednosti

ŠTO JE TO U NAMA ŠTO VIŠE NE ŽELIMO HRANITI?

O vrijednostima koje nasljeđujemo, slabostima koje prenosimo i hrabrosti da neke obiteljske priče završimo drugačije.

ŠTO JE TO U NAMA ŠTO VIŠE NE ŽELIMO HRANITI?
Razgovor o osjećajima počinje slušanjem

Ovogodišnji studeni započeo je za mene jednim neočekivanim pitanjem.

Prisjećajući se svojeg tate, njegove plemenitosti, skromnosti, pravednosti i poštenja, shvatila sam koliko je toga ostalo živjeti u meni iako njega već godinama nema. Njegove riječi, način na koji je gledao ljude, ono što je smatrao važnim i ono preko čega nikada nije prelazio.

A onda sam se zapitala što će jednoga dana moja djeca nositi sa sobom od mene.

Ne mislim pritom na uspomene s putovanja, obiteljske fotografije ili stvari koje će naslijediti. Mislim na nešto mnogo trajnije. Na način na koji će razgovarati s ljudima, odnositi se prema tuđem uspjehu, prihvaćati poraz, priznavati pogreške i postupati prema onima od kojih nemaju nikakve koristi.

Jer djeci ne ostavljamo samo ono što imamo. Ostavljamo im i dio onoga što jesmo.

Što djeca nasljeđuju, a da toga nismo ni svjesni?

Roditeljstvo nas svakodnevno suočava sa zanimljivom kontradiktornošću. Mnogo razmišljamo o tome što djecu trebamo naučiti, a znatno rjeđe o tome što uče promatrajući nas.

Govorimo im da budu poštena, a onda čuju kako opravdavamo vlastitu neiskrenost. Učimo ih zahvalnosti, dok sami često ističemo ono što nam nedostaje. Objašnjavamo važnost poštovanja, ali u trenutku ljutnje možda ne pokazujemo dovoljno poštovanja prema ljudima koji misle drugačije.

Djeca pritom ne slušaju samo naše riječi. Ona promatraju odnose.

Razvojna psihologija prepoznaje učenje promatranjem kao važan dio dječjeg razvoja. Obiteljsko okruženje i načini na koje odrasli izražavaju emocije te reagiraju na druge mogu utjecati na to kako djeca uče upravljati vlastitim osjećajima i graditi odnose.

To ne znači da će djeca automatski ponoviti naše pogreške. Njihov karakter oblikuju brojni ljudi, iskustva i vlastite odluke.

Ali znači da vlastitim ponašanjem sudjelujemo u stvaranju njihovih prvih predodžbi o tome što je normalno, prihvatljivo i vrijedno.

I upravo me ta riječ, normalno, sve više zaokuplja.

U kojem trenutku čovjeku postane normalno uzimati više nego što mu pripada, umanjivati tuđi uspjeh, odbijati priznati pogrešku ili očekivati razumijevanje koje sam nije spreman pružiti?

I još važnije, koliko takvih obrazaca počinje u obiteljima u kojima ih nitko nikada nije preispitao?

Sedam glavnih grijeha kao sedam prilika za preispitivanje

Godinama kroz Litory s djecom istražujem vrline koje smatram temeljem dobrog karaktera. Hrabrost, empatija, poštenje, pravednost i odgovornost nisu samo lijepe riječi koje želimo čuti od djece. One dobivaju vrijednost tek kada postanu dio svakodnevnih postupaka.

Upravo me taj rad sve više podsjeća da odgoj karaktera nije jednosmjeran proces u kojem odrasli poučavaju, a djeca uče.

Ne možemo uvjerljivo govoriti o vrijednostima koje sami nismo spremni potvrđivati vlastitim primjerom.

Zato sam odlučila ovogodišnji studeni posvetiti sedam glavnih grijeha koje kršćanska tradicija prepoznaje kao izvore drugih grijeha i mana.

Ne namjeravam pisati teološka tumačenja niti procjenjivati tuđe moralne vrijednosti. Zanimaju me njihova svakodnevna, ljudska lica, posebno ona koja se pojavljuju u obiteljskim odnosima.

Oholost koja nam ne dopušta priznati da smo pogriješili. Pohlepa zbog koje prestajemo vidjeti nepravdu čim od nje imamo koristi. Zavist koja nam otežava radovati se uspjehu čak i najbližih ljudi.

Zanimaju me i ona manje očita ponašanja koja godinama opravdavamo temperamentom, ambicijom, životnim okolnostima ili jednostavnom tvrdnjom da smo takvi.

Jer između prihvaćanja vlastite osobnosti i opravdavanja vlastitih slabosti postoji velika razlika.

Možemo li svojoj djeci ostaviti nešto bolje?

Vjerujem da jedan od najvažnijih dijelova roditeljstva počinje onda kada prestanemo razmišljati isključivo o tome što trebamo promijeniti kod djece i zapitamo se što možemo promijeniti u vlastitim reakcijama.

Ponekad je to način na koji rješavamo sukobe. Ponekad očekivanja koja postavljamo pred djecu, usporedbe koje nesvjesno stvaramo ili različita pravila koja primjenjujemo na pojedine članove obitelji.

Promjena ne zahtijeva da odbacimo sve što smo naslijedili od svojih roditelja. Naprotiv, važno je prepoznati ono dobro i sačuvati ga. Ali jednako je važno imati hrabrosti zaustaviti obrasce koji su nam nanosili bol ili nas udaljavali od drugih.

Ne moramo svojoj djeci ostaviti sve ono što smo sami naslijedili.

Odgoj nije pokušaj stvaranja savršenih ljudi. Ni roditelja ni djece. On je i prilika da svaka generacija osvijesti što je vrijedno sačuvati, a što više ne treba prenositi dalje.

I upravo zato spremnost na osobno preispitivanje ne smatram znakom slabosti, nego odgovornosti.

Od studenoga prema adventu

Studeni sam zamislila kao mjesec u kojem preispitujem ono što nas udaljava od drugih, a advent kao vrijeme u kojem se okrećem onome što nas povezuje.

Prije nego što počnemo govoriti o velikodušnosti, zahvalnosti, praštanju i ljubavi, vrijedi se zapitati što nas sprječava da ih dosljednije živimo.

Tijekom sljedećih tjedana promišljat ću o sedam glavnih grijeha kroz prizmu roditeljstva, svakodnevnih odnosa i vrijednosti koje prenosimo djeci. Ne očekujem da ću pronaći jednostavne odgovore, ali vjerujem da su neka pitanja previše važna da bismo ih nastavili izbjegavati.

Znam i da je mnogo lakše prepoznati slabosti drugih nego iskreno pogledati vlastite. Ogledalo ne pokazuje uvijek ono što bismo željeli vidjeti.

Ali kada pomislim na tatu, najvrjednije što mi je ostavio nije ništa što sam mogla spremiti u ladicu ili naslijediti na papiru. Već dio njegova karaktera koji je nastavio živjeti u meni.

A kada jednoga dana moja djeca budu govorila o meni, nadam se da će se i ona sjećati onoga što sam im pokazala svojim postupcima, a ne samo onoga što sam ih pokušavala naučiti riječima.

Jer najveće nasljeđe nije uvijek ono što ostavljamo iza sebe. Ponekad je to ono dobro što zahvaljujući nama nastavlja živjeti u drugima.

I zato ove godine advent želim dočekati drugačije. Ne samo s više svjetla oko sebe, nego i sa sviješću da sam barem dio onoga što je u meni zaklanjalo svjetlost pokušala promijeniti.

Dalje za čitanje

Za one koji žele razmišljati dalje

Koliko je onoga što smatramo dijelom svoje osobnosti zapravo oblikovano iskustvima, odnosima i vrijednostima koje smo naslijedili? I koliko toga možemo svjesno promijeniti prije nego što prenesemo sljedećoj generaciji?

Za sve koji žele dublje promisliti o tim pitanjima, izdvajam četiri knjige.

1. Daniel J. Siegel i Mary Hartzell, Unutarnji svijet roditeljstva

O tome kako iskustva iz vlastitog djetinjstva oblikuju način na koji odgajamo svoju djecu. Autori pokazuju zašto je razumijevanje vlastitih emocionalnih obrazaca važan korak prema svjesnijem roditeljstvu.

O knjizi

2. Lindsay C. Gibson, Odrasla djeca emocionalno nezrelih roditelja

O posljedicama odrastanja uz emocionalno nezrele roditelje i obrascima koje možemo nastaviti nositi u odrasloj dobi. Vrijedno čitanje za svakoga tko želi bolje razumjeti vlastite reakcije i graditi zdravije odnose.

O knjizi

3. David Brooks, Kako izgraditi karakter

O razlici između vanjskog uspjeha i unutarnjih vrijednosti koje oblikuju naš karakter. Brooks propituje važnost poniznosti, poštenja, odgovornosti i spremnosti da prepoznamo vlastite slabosti.

O knjizi

4. Roman Krznaric, The Good Ancestor: How to Think Long Term in a Short-Term World

O odgovornosti koju imamo prema generacijama koje dolaze nakon nas. Iako nije riječ o roditeljskom priručniku, knjiga otvara važno pitanje: kakav svijet svojim današnjim odlukama ostavljamo onima koji će živjeti poslije nas?

O knjizi (englesko izdanje)

Znanstvena podloga

American Psychological Association, Modeling

Stručno objašnjenje učenja promatranjem, procesa u kojem djeca usvajaju obrasce ponašanja promatrajući roditelje, druge odrasle osobe i vršnjake. Važna psihološka osnova za razumijevanje zašto naš primjer može imati jednaku ili veću težinu od naših riječi.

Pročitajte stručno objašnjenje

Ostali članci.

Topli i praktični vodiči za svakodnevni obiteljski život.

Sva razmišljanja